Pismo Vukovar- Iva Beljan
„Ma ajde, Iva - bilo pa prošlo, trebaš gledati u budućnost, živiš
u Njemačkoj i nisi se ni rodila za vrijeme rata. Kako se možeš
toliko zanimati za taj cijeli Domovinski rat? I zašto tebe toliko
zanima grad Vukovar?”
Zovem se Iva Beljan i imam 17 godina. Rodila sam se u Njemačkoj u
vrijeme mira - čak su se i moji roditelji rodili ovdje. Kroz njih i svoju
hrvatsku zajednicu naučila sam koliko su bitni tvoji vlastiti korijeni-
pogotovo kad živiš u tuđoj zemlji.
Od malih nogu zanimala me naša povijest. Tako sam, na primjer, već
u vrtiću svojim tetama i dijeci uzbuđeno pričala “kako su tuđi ljudi
htijeli ukrasti našu Hrvatsku”.
S vremenom sam se uvijek sve više i više raspitivala o Domovinskom
ratu, pogotovo o Vukovaru. Gledala sam bezbrojne dokumentarce i
kupovala po meni sve zanimljive knjige, da trenutno već posjedujem
malu biblioteku u svojoj sobi. Želja u meni da posjetim Vukovar i
odam počast žrtvama je postala sve veća. U listopadu prošle godine mi
je obitelj ostvarila tu želju.
Vukovar je grad heroj - i to sam posebno osjetila kada sam ga
posjetila. Preplavile su me snažne emocije kada sam posjetila bolnicu,
Memorijalno groblje i Ovčaru. Tuga, bol i osjećaj praznine, kao da te
netko guši i oduzima ti dah. Shvatiš da iza svakog imena stoji jedna
osoba - a iza svake osobe jedna priča. Shvatiš koliko je mladih ljudi
dalo svoje živote.
Vukovar mi je pokazao koliko je važno biti hrabar i otporan, koliko je
bitno boriti se za svoje, za slobodu i pravdu. Hrabrost grada Vukovara
mi često u svakodnevnom životu bude motivacija da se uvijek trebam
boriti za pravdu i istinu.
Ljudi su bili progonjeni, majke su izgubile svoje sinove, dijeci su
ukradena djetinstva. Toliko žrtve -toliko krvi - ali iznad svega, toliko
hrabrosti dao je grad Heroj. Ljudi često zaboravljaju što se zapravo
dogodilo prije toliko malo vremena. Zaboravlja se da sigurnost i
sloboda nisu zadane stvari. Vukovar je meni pokazao koliko je važno
cijeniti i čuvati sigurnost, slobodu i svoj dom.
Zbog toga je jako važno naglasiti sjećanje - jer se ne smije zaboraviti
velika žrtva grada heroja. Osjećam odgovornost čuvati tužnu, ali i
hrabru priču Vukovara. Ali nemoj mo samo čuvati priču nego i mir i
slobodu koji su teško izboreni.
Vukovar mi je pokazao da je on puno više od boli i tuge. On je i nada i
sloboda - a to sam osobito osjetila dok sam stajala gore na vodotornju.
Pogledala sam u vedro nebo, sunce mi je obasjalo lice, gledala sam na
Dunav, a u pozadini je svirala pjesma ‘Vukovar, stoji grad’. Srce mi je
bilo ispunjeno ponosom.
A nadu sam posebno osjetila dok sam šetala Vukovarom i vidjela
koliko je on zapravo lijep kao grad. Vidjela sam koliko su ljudi
odlučni da obnove svoje domove, ožive grad i pruže mu ljubav koju
zaslužuje. Dok sam šetala gradom, sjetila sam se riječi Siniše
Glavaševića, koji je rekao ”grad to ste vi” - I tada sam shvatila koliko
su ljudi zaista srce i duša Vukovara- Svaka žrtva, svaki trud i svaki
povratak omogućuju Vukovaru da živi i ostane vječan.
Nalazimo se u mjesecu studenom, u mjesecu, u kojem se obilježava
Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Važno je da svi mi, posebno nove
generacije, uvijek pamtimo te velike žrtve i budemo zahvalni na
slobodi koju imamo. Ne smijemo nikada zaboraviti koliko su naši
ljudi dali- svoje živote, svoje snove, svoju mladost.
Cijenimo našu domovinu - našu Hrvatsku - i budimo zahvalni svima
na velikoj i teškoj žrtvi. Izgradimo budućnost o kojoj su Vukovarci
sanjali, budućnost koja je bila njihova nada u najtežim trenucima.
Vukovar nije samo simbol gubitka, već i otpornosti, snage i ponosa.
Nosimo tu hrabrost i taj ponos grada heroja u svakodnevnom životu i
gradimo budućnost na temeljima koji su postavili oni prije nas.
Vukovar nije samo mijesto na karti, Vukovar živi u svakome od nas!
I reći ću vam samo još jednu stvar- zapamtite Vukovar
Autorica: Iva Beljan (17godina) , studeni 2024
Comments